AUTISTIČNA BOL

Vidjela sam mama,

cipelice tužne iako 

nisu bile tako ružne.

Vidjela sam majko 

kako djecu boli i 

da su u svijetu 

koje Nebo voli!

Vidjela sam majko

oči pune suza,

i kako ne znaju 

tko sam ja,

vidjela sam majko

autističnu djecu,

kao par malih anđela. 

Zveckali su, 

morali su. 

Tražili su pažnju i ljubav.

Samo to im ostalo,

jer se njihovo zemaljsko 

već izgubilo. 

Sve su mi majko zagrljajem rekli,

niz moje su oči potoci tuge tekli,

a smijala sam se da im se 

duša raduje. 

I mogu majko oni dušom sve,

na svijetu kojeg naše oči ne vide.

Mogu i ovdje uz pomoćničke snage,

poučiti se školici kao u vrtiću,

da boli bude manje.

Igra im je sve majčice!

I pouke brižne, iskrene. 

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 12.07.2021.

posvećeno posebnom programu,

dječici u Gospićkoj školi