Pala je noć,
a mišica Rosa
htjede da joj naraste kosa i
da nema tako smješnog nosa!
Na ogledalu se dugo gledala,
pomoć je prijatelja trebala,
htjela bi da kao princeza Barbi izgleda,
pa svuče Larinu lutku,
da obuče sebi suknju.
A miš Vjerko proviri iz noći,
kaže jesi smješna...
ali kako ti pomoći!?
Ona kaže hoću lipa biti,
ne se samo u mišju rupu skriti.
A on kaže mišice moja mala,
najlipša bi bila kad bi sada meni
ruku dala, da plešemo ispod
zvijezdanog neba,
jer tebi ne treba vanjska lipota,
ti si moja nutarnja dobrota.
Rosa kaže sad se uistinu vidim,
jer ogledalo mi je duša tvoja,
vodi me mili do podija srca svoga.
Od 💗 Ana Emanuela, 8.09.2023.
