Dok noć tiho pada, moja zvijezda se sve jače vidi!
Sjaj
njen je anđeo moj koji
mi
kaže ne brini!
Kerubini
mi pjesme pjevaju,
oči
mi umorne uspavljuju
u
poseban san da vidim divan dan,
obasjan
duginim bojama u zagrljaju sa voljenima!
Lutkice
su moje tamo u svijetu mašte žive,
one
u kolu plešu sa mnom kao prijateljice najmilije!
Najdraži
plišani medvjedić zove me zlatokosom svojom,
umiva
me miomirisnom vodom punom šarenog cvijeća,
hoće
da me prati vječna sreća!
Idemo
noćas skupa u zimski san,
u
srcu će nam u jutro osvanuti proljetni ozdraviteljski dan!
Nema komentara:
Objavi komentar