ŽIVOT KORNJAČE VENDI

Volim more, ali se odmaram 

i na kopnu, kažu da mogu 

puno puta doživjeti stotu!

Kućica mi je čitav život na leđima, 

u njoj se skrivam od grabežljivca.

Kroz nju ne mogu padati kiše,

kada hodam ne ispuštam glas,

samo sigurno uhvatim 

korni gas!

Polako po svuda stižem,

pjesme o pobjedi mojoj nad zekom

svako dijete niže!

Imam noge kratke, 

ali jake za ustrajne prvake!

Tiha sam i mila,

volim oceane, 

ali kada 

sam malena da me 

dječica drže u ručicama i 

hrane u akvariju crvićima, 

kuhanim jajima, 

povrćem i travkama!

Volim cickat voćkice mekane

jer nemam kao ti 

tako bijele zubiće

koje snažno grickaju sve!

I sunčati se volim i 

plivati u morskoj vodi!

Pođi me u zološki vrt 

sa svim prijateljima iz vrtića vidjeti, 

ili me kao kućnog ljubimca 

u dom svoj primi!

Reci baki i djedu o meni,

pa sa njima u kupnju 

male kornjače Vendi kreni! 

Sanjam da ću u akvariju živjeti, 

ti ćeš se sa mnom svaki dan igrati,

skupa ćemo uspavanke čitati! 

Prijateljima ćeš o meni kazivati! 

Pjevat ćeš mi o dubokim oceanima,

o mojim korijenjima! 

Znaš da nas na svijetu ima 260 vrsta!

Uzmi Enciklopedju pa po slikama

otkrij kojoj vrsti pripadam!

Jesam li kopnena kornjača;

obična čančara

barska i riječna kornjača 

ili sam ipak morske vrste 

– glavata želva, 

zelena želva 

ili sedmopruga usminjača!

Pošto volim more, 

sigurno sam sa mora...

ali se sa tobom prilagodim ići

u u sred slatkih voda!  

Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 2.08.2025. 

Iz dječije zbirke: 

PJESMOM TE USPAVLJUJEM, 

koju pripremam za tisak, 

nadam se promociji 2026. 

OVČICA GOSPODNJA

🌿Ovčica 🐑 Gospodnja 🌿

Na zelenoj livadi igrala se

ovčica mala,

zbog njenog se ljepog runa 

u nju djevojčica Ana zagledala!

Zanimalo je otkud ona dolazi i 

kako se zove! 

Ovčica joj kaže da je ona 

Ovčica Gospodnja i 

da se od njenog runa brojni

džemperi i suknene majičice i

čarapice prave! 

I da svi se na selu 

vunom njenom hvale!

A djevojčica joj 

pokaza suknene čarapice svoje i

kazah da je i 

ona Ovčica Gospodnja, 

o Pastiru Isusu 

joj je pričala baka

dok joj je čarapice plela! 

Ovčica se radovala jer je 

njeno stado malo 

od koristi ljudima.

I divno joj je bilo čuti 

kako je ovca omiljena među ljudima!

Onda ju je djevojčica Ana 

sva razigrana pitala zašto 

nema ovaca u boji, 

a ovčica se nasmijala,

pa je rekla da je 

crna ili bijela, kao ljudska duša

i da rado Pastira sluša!

Koji vukove ukroti na vrijeme

i ona na pašu sigurno krene!

Postane joj od brižnosti Božje

ruho meko i bijelo kao snijeg.

Zatrči se lako na veliki brijeg!

Čula je da tako i kod ljudi je. 

Ako se hrane ljubavlju preobraze se!

Kaza još Ani;

Stado nam Gospodin umnoži,

pa učimo jančiće da se hrane

travom, posebno djetelinom, 

lucernom i zobi.

Volimo i puno vode i soli!

Mužjak se moj zove ovan ili brav,

mladunci naši janje i janjica,

nebo nam je granica!

Na svijet nam maleni 

najčešće dolaze u paru,

hvala na tom Božjem daru!

Živimo u stadu na obiteljskom imanju!

Mala smo tvornica sira i mlijeka,

često smo nemoćnima apoteka,

lijek domaći baka pravi od 

ovčijeg mlijeka!

Ima nas mnogo pasmina, 

najpoznatije su merino i pramenka.

Čuvaju nas psi,

vjerni hrvatski ovčari!

Njihov lavež od 

neprijatelja vuka 

nas brani! 

Najviše nas ima u Kini, Australiji,

Europskoj Uniji i Rusiji!

Podnosimo i ljeta i zime,

kada o nama vlasnik brine!

Tako su se upoznale

Božje ovčice i skupa 

trčale po rosnim cvjetnim livadama,

na kojima Pastir Isus 

čudesne krune dariva! 

Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 1.07.2025.

Pjesmom te uspavljujem, dječja zbirka